Laboratorijski dijamanti se sertifikuju na isti način kao prirodni, od strane međunarodnih gemoloških instituta poput GIA (Gemological Institute of America), IGI (International Gemological Institute) ili HRD. Sertifikat sadrži podatke o karatnoj težini, boji, čistoći, brusu i poreklu (navodi se da je laboratorijski).
Da, od 2007. godine GIA izdaje sertifikate i za laboratorijske dijamante. Na sertifikatu je jasno označeno da se radi o “Laboratory-Grown Diamond”, čime se sprečava zabuna sa prirodnim dijamantima.
Jedini pouzdani način je sertifikat. Vizuelno, laboratorijski i prirodni dijamanti izgledaju identično. Samo profesionalni gemološki instrumenti mogu da otkriju razliku na osnovu rasta kristalne strukture i eventualnih karakterističnih inkluzija.
Da. Većina laboratorijskih dijamanata sa sertifikatom ima mikroskopsku lasersku gravuru na rondisti (obodu kamena) sa brojem sertifikata i oznakom da je kamen “Laboratory-Grown”.
U praksi ne. Dijamanti iz laboratorije i prirodni dijamanti imaju identična fizička i hemijska svojstva. Samo specijalizovana oprema u gemološkim laboratorijama može da potvrdi poreklo kamena.
Sertifikat garantuje tačnost informacija o kamenu i jasno potvrđuje da je reč o laboratorijskom dijamantu. Bez njega, kupac rizikuje da plati kao za prirodni ili da dobije kamen bez jasnog porekla.
Najprestižniji su GIA i IGI, dok se HRD i GCAL takođe koriste. U praksi, IGI sertifikati su najčešći jer su se prvi specijalizovali za laboratorijske dijamante, dok GIA ima najveći autoritet.
Nažalost da, zato se kupovina mora obavljati kod proverenih zlatara i distributera. Uvek treba proveriti broj sertifikata direktno na sajtu instituta (GIA, IGI), odnosno tamo odakle se tvrdi da je kamen sertifikovan.
Zato što kupac mora da zna tačno šta kupuje. Laboratorijski dijamant ima istu lepotu kao prirodni, ali drugačije tržišno vrednovanje. Transparentnost kroz sertifikat gradi poverenje i eliminiše rizik od prevare.